Prvi Bošnjaci na Novom Zelandu

Abdullah Drury, mladi novozelandski istraživač na Univerzitetu Waikato, objavio je u prvom broju novopokretnutog časopisa Waikato Islamic Studies Review (mart 2015, vol.1, no.1, str. 29-49) članak pod naslovom “Većinom bezopasni: kratka historija prvog vijeka muslimanskog naseljavanja na Novom Zelandu”.

U ovom članku autor se bavi historijom naseljavanja muslimana od 1850-ih do 1950-ih na ovo ostrvo. Ti prvi muslimanski naseljenici gotovo su zaboravljeni u talasu skorašnjeg naseljavanja muslimana iz Azije i Afrike, većinom izbjeglica. Novozelandska muslimanska zajednica, koja danas broji oko 40 hiljada članova, ne može napisati svoju historiju bez oslanjanja na ovo rano muslimansko prisustvo.

Useljenici iz Dalmacije

Prvi muslimani na Novom Zelandu bili su indijski muslimani. Zatim su slijedili muslimani iz tadašnjeg Turkestana i slavenski muslimani, koji nas ovdje posebno interesuju. Naime, historijski izvori s početka 20. vijeka govore o useljenicima iz Dalmacije koji su se bavili poslovima oko kaučukove smole (gum-diggers). Među njima se prvi put nalaze muslimanska imena O. i Salko Hadžiahmetović (različito pisana). Oni su došli na Novi Zeland novembra 1904. brodom “SS Zealandia” zajedno sa dalmatinskim kopačima kaučuka. U popisu putnika oni su identifikovani kao “Armeni”.

Četrnaestog decembra 1904. vlasti su izdale dozvolu za iskopavanje u Aratipu Riding izvjesnom Lahiru Hadgovicu (Hadžović). Njemu su se 15. juna  1905. pridružili njegovi zemljaci Zaim Budalica, Ahmet Falajic, Osman Felajic, Ahmet Gulujatovic (vjerovatno Galijatović), te O. i Salko Hadziahmetovic. Sljedeće godine radnu dozvolu u mjestu Kaihu Riding dobili su Mustappa Fetagovich (Mustafa Fetahagić), Ahmet Fetagovic, Avdo Fetagovic i Ahmet Galyatovick (Galijatović). Ne zna se koliko su oni bili na Novom Zelandu, ali postoje podaci da su O. Hadziahmetovic i Zaim Budalica januara 1909. napustili Mokoia i otputovali u Sydney.

Godine 1907. zabilježena je grupa od trinaest “Hercegovaca muhamedanske vjere” u Maropiju, sjeverno od Dargavilla u Northlandu. Na čelu ove grupe bio je izvjesni Mustafa Fetahagich. Austrougarski konzul u Aucklandu obratio se 1. oktobra 1907. nadležnim novozelandskim vlastima s traženjem da se “Hercegovcima muhamedanske vjere dozvoli da se pojave na sudu u odjeći (riječ je o fesu, op. F. K) koju propisuje njihova religija”. Iz ovog podatka mogu se izvesti dva zaključka:

(1) Bošnjaci na Novom Zelandu početkom 20. vijeka su slijedili stav o tome da je distinktivna muslimanska nošnja vjerska obaveza i (2) austrougarske vlasti su taj stav podržavale kao dio slobode vjere.

SS Goya

Sljedeći podaci o Bošnjacima datiruju nakon Drugog svjetskog rata. Maja 1951. na brodu “SS Goya” došle su stotine izbjeglica iz istočne Evrope. Među njima je bilo i Bošnjaka. Tu se spominju Adem Firkatović i Šemso Jusović koji su se naselili u gradu Christchurch. Firkatović se oženio lokalnom djevojkom i bavio se biznisom. Jusović (Yusovich) je umro 8. juna 1990. i bio je u to doba jedan od najstarijih muslimanskih useljenika.

U ovo vrijeme, zaključuje autor, na Novom Zelandu nije bilo formalnih islamskih institucija pa je svaki pojedinac izgrađivao definiciju muslimanskog identiteta prema vlastitom razumijevanju vjere i obrazovanju. U tom formativnom periodu historije islama na Novom Zelandu bošnjačko prisustvo nije bilo beznačajno.

Dr. Fikret KARČIĆ

Izvor: Oslobođenje

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s