Simbol bosanskog prkosa: Znate li priču o Inat kući?

Svako ko posjeti glavni grad Bosne i Hercegovine obavezno posjeti i Inat kuću gdje se od 1997. godine nalazi tradicionalni bosanski restoran u kojem je zadržan autentični bosanski enterijer.

Za Bosance se često kaže da su tvrdoglavi i da tjeraju inat. Temelj ovome vjerovanju je i događaj iz davnih 1890. godina, kada se svijet upoznao sa istrajnošću i upornošću našeg naroda.

Za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini izgrađene su mnoge zgrade poput Zemaljskog muzeja, Pravnog fakulteta, Pošte i mnogi drugi stambeni objekti. Međutim kada su počeli sa gradnjom sarajevske Vijećnice tada su upoznali tvrdoglavost bosanskog čovjeka.

Austrougari su željeli napraviti prelijepu građevinu, nikada prije viđenu u ovim krajevima, na desnoj strani rijeke Miljacke. Međutim za tako veliku zgradu ispred koje je predviđeno i da prolazi tramvajska pruga trebao im je veći prostor. Zbog toga su predvidjeli rušenje kuće sa tog mjesta uz obeštećenje, koja je pripadala starosjediocu Sarajeva, starom Benderiji.

Prema riječima Mufida Garibije, poznatog sarajevskog arhitekte, on nije dao da mu se ruši kuća ni pod koju cijenu, jer mu je ona predstavljala duševni mir, a posebno je volio pogled na rijeku. Ovaj problem postao je glavna tema u Beču, a ni nakon dugih pregovora, stari Benderija nije pristao na ponudu. Čak je jednu noć proveo i u zatvoru.

Konačno tvrdoglavi starosjedilac ultimativno je zatražio od Monarhije da mu isplati kesu dukata i da prebaci njegovu kuću na drugu stranu Miljacke ciglu po ciglu, kamen po kamen. Njegovu želju za prenošenjem kuće bilo je još zahtjevnije ispoštovati, s obzirom da je objekat bio izgrađen od ćerpića, odnosno od cigle od ilovače sušene na suncu pomiješane sa pšeničnim pljevom.

– Ono što mnogi ne znaju, a jako je interesantno jeste da je stari Benderija svakog dana sjedio na sred obližnje Šeherćehajine ćuprije, pušio duhan na svoj dugi ćibuk i pomno posmatrao kako radnici vrijedno prenose materijale i njegovu kuću podižu na drugoj obali, kako nigdje ne bi pogriješili – kazao nam je Garibija.

Tako je Benderija postao poznat, a njegova priča se generacijama iznova prepričava i oduševljava svakog ko je čuje. Od tada je njegova kuća prozvana Inat kuća, a i danas se nalazi na drugoj strani rijeke, te prkosi svim vladama i simbolizira bosanski inat.

– Ova kuća se nevjerovatno uklapa na lijevu stranu Miljacke, kao da je oduvijek i bila tu. Ne samo zbog svog značaja i historije već i sa arhitektonskog stajališa ona je obogatila i uljepšala Alifakovac – ističe Garibija, dodajući da bi ovaj dio grada izgledao pust i prazan bez nje.

Svako ko posjeti glavni grad Bosne i Hercegovine obavezno posjeti i Inat kuću gdje se od 1997. godine nalazi tradicionalni bosanski restoran u kojem je zadržan autentični bosanski enterijer.

U unutrašnjosti ove poznate kuće vrijeme kao da je stalo prije više od 100 godina. Preovladavaju drvo, sećije, mali stolovi i stolice, u uglovima su sehare, a na policama staro bosansko suđe poput ibrika.

– S obzirom da nam muzeji ne rade dobro, mi se trudimo da očuvamo bosansku tradiciju i pokažemo strancima našu kulturu i običaje.  U restoranu Inat kuća ne možete čuti ništa drugo osim bosanskih sevdalinki ili jesti nešto što nije tradicionalno bosansko jelo – ističe za Faktor.ba Kenan Nikšić, menadžer ovog hotela, koji dodaje da svi turisti i iz regije i cijelog svijeta redovno posjećuju Inat kuću i uživaju u bosanskim specijalitetima uz svuke sevdalinke.