Je li Gavrilo Princip bio Sirijac?

 

U čitavoj strci oko izbjegličke krize pred vratima Evrope, lucidni i pravdoljubivi hrvatski publicist Inoslav Bešker upozorava da mađarski premijer Viktor Orbán nije učio povijest, jer, da jeste, možda bi mu neko rekao da su Arapi stigli u Evropu prije Mađara.

Piše: 

Bešker primjećuje da se Arape ne može smatrati strancima i došljacima jer govorimo o kontinuitetu islama u Evropi, a svi ti Italci, Baski, Kelti, Germani, Balti, Slaveni također su nekadašnji imigranti. Bešker je načeo i prešućenu temu o prisutnosti muslimana u jugoističnoj Evropi puno prije zauzimanja Endelusa.

Granice se ovih dana strogo zatvaraju, neke pod izlikom premalih kapaciteta, a neki opravdanje traže u zaštiti evropskog životnog prostora (lebensrauma), u čemu je najglasniji mađarski premijer u strahu da će mu najezda muslimana u nevolji zatrovati kulturu.

No, malo je kome poznato da su na Kosovu upravo Sirijci sagradili prvu džamiju na Balkanu. U predjelu gdje žive Goranci, autohtoni balkanski muslimani, nalazi se mjestašce Mlike. Iz ploče uzidane u minaret džamije saznajemo da ju je “dogradio Ahmed-aga u godini 1268. kao što je bila sagrađena 688. po Hidžri”. Predaja kaže da su je tokom Križarskih ratova sagradili iseljenici zanatlije, imigranti iz Halepa, a njihovi srodnici i danas nose prezime Halepovci (Aljabakovci).

Svjedočimo beskrajan niz sličnih namjerno prešućenih i slabo poznatih mjesta u historiji Jugoistočne Evrope. Migracija je bilo u svim smjerovima. Prema Mihajlu Sirijcu, oko 7.000 Slavena prebjeglo je Arapima godine 692–693., a u vrijeme vladavine Konstantina V. (718–775) preseljeno je čak 208.000 Slavena.

T. Levicki u svome članku Mađari i Mađarska u predosmanskom periodu iz vjerodostojnih izvora navodi da je u Ugarsku pod princom Taksonijem (oko 955–972) stigla skupina isma’ilita, muslimana iz Bugarske. To potvrđuje pismo pape Nikole (866), u kojemu zapovijeda iskorjenjivanje Saracena u Bugarskoj i Podunavlju. Mnoštvo je drugih izvora koji raspravljaju o etničkom porijeklu ugarskih muslimana, naravno, uz često podijeljena stajališta. Spominju se isma’iliti, bissermini, ugarski böszörmény (u značenju muslimani), Caliz, Kalez ili Qualiz te Saraceni (Szereezen).

Većina argumenata govori u prilog tvrdnji da je ime Saracen prvi upotrijebio špansko-arapski pisac i putopisac Ebu Hamid iz Granade (1080–1170), koji je u Ugarsku došao godine 1150–1151. godine i tamo ostao tri godine. Svoje utiske zabilježio je u dvama djelima, koje je na savremeni arapski jezik preveo orijentalist C. E. Dubler, a na našim se jezicima prvi put pojavljuju u knjiziIslam na Balkanu Edina Urjana Kukavice. Ebu Hamid opisao je iscrpno muslimane i prilike u zemlji Slavena i Ugarskoj, gdje je ostavio starijeg sina Hamida da širi islam. Njegovi su nalazi dragocjeni, upozorava Kukavica o zapisu koji je bio skriven od javnosti gotovo 800 godina.

Stoljećima kasnije, francuski putnik Louis Gedoin putovao je Balkanom (1623–1624) i zabilježio da u Beogradu, u kojem tada ima mnogo Bošnjaka, osim pravoslavaca mirno živi i mnogo kalvinista iz susjedne Ugarske i Njemačke. Njihovi duhovnici mogu posve slobodno i besplodno raspravljati. U isto vrijeme zapisao je bosanski vezir Ali-paša Varvar (preselio 1647. godine) često citirane stihove o vladavini sultana Ibrahima I. (1640–1648): “U njegovo vrijeme nastade čudesna sigurnost i milost – ovca šetaše po carstvu zajedno s vukom.”

Bilo pa prošlo. Kako danas stvari stoje, azil u državama EU ne bi dobio ni Isus Nazarećanin. Sav preplanuo od sunca koje nemilice prži palestinsku zemlju niko ga ne bi prepoznao, a, zbog onih kovrčavih crnih uvojaka, bademaste kože i bliskoistočnog naglaska, neki bi latinist zasigurno dobio križobolju. Isus, stoga, nikada ne bi mogao preći schengensku granicu, nikada ne bi uživao u blagodatima kršćanskog naslijeđa Evrope.

Možda bi trebalo ići slijedom mašte srpskih nacionalista koja vazda prelazi svaku granicu zdravog razuma pa, među ostalim, etiketiraju Bošnjake kao Turke. U rasne je teorije opasno zalaziti, ali ko nam garantira da kralj Aleksandar I. Karađorđević ne bi mogao pronaći svoje korijenje u obiteljskoj lozi Reze Pahlavija. A tek Gavrilo Princip, doista liči na sirijskog izbjeglicu u Turskoj, a ne bi se začudili da je u nekom srodstvu s Alijem Agcom, atentatorom na Ivana Pavla II. Ono isto ispijeno lice, iste uzničke oči, isti otisak prsta koji voli obarač.

Vrli novi svijet 21. stoljeća nikako da shvati da mu je uzaludno zatvarati se kada naš DNK, poput kakvog teroriste, čeka dan kada će se aktivirati i ukazati da monolitnih identiteta nema. Pogledajmo se u ogledalo i zabrinimo ako nam nos liči na ornament iz sirijske džamije na Kosovu, jer to zasigurno nije slučajno. U svakome čuči poneki skriveni imigrant. Svako je pomalo rodbina sa svakim. Nije ni čudo, pitajte Adema i Havu, upravo stoje i čekaju vizu za ulazak u „EU raj“ iza žice na mađarskoj granici.

STAV, broj 28

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s