Obnavljanje bosanskog kraljevstva (1465-1476.)

Smatra se da je kraljeva rezidencija bila u Vranduku.
Imao je svoju vlastelu i ekonomski imunitet na svom području. Na kraljevom području nije bilo dvovlašće, niti se osmanska vlast protezala nad tom teritorijom.

Sami Bosanci nisu bili zadovoljni ni osmanskim, ni ugarskim okupatorom, stoga nisu olako prihvatali vlast stranaca u Bosni.
Sliku Bosne u tom vremenu opisao nam je Sima Ćirković (»Vlastela i kraljevi u Bosni posle
1463 godine« ). Njegova studija govori da je preživjela bosanska vlastela, uglavnom sitni plemići, bila nezadovoljna osmanskom okupacijom, te da je poduzimala izvjesne akcije za ponovnu uspostavu bosanskog kraljevstva.

O tome nam govori politička akcija grupe bosanskih izbjeglih plemića, koja je u
augustu 1463. otišla u Veneciju s ciljem da zadobije diplomatsku, a možda i vojnu podršku
Mlečana, ističući pri tome da žele mletačku vlast. Ova akcija je povedena nakon pada srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast. Svjesni neraspoloženja naroda u Bosni prema njihovoj uspostavi vlasti, Osmanlije pristaju na privremeni kompromis prema lokalnoj vlasteli. Time se odlučuju napraviti historijski presedan, do tada jedinstven u povijesti njihove diplomatije.

Naime, da bi kod Bosanaca stvorili iluziju da se obnavlja bosanska država, a s ciljem da se uspotavi kakav-takav odbrambeni koridor između svojih i ugarskih posjeda u Bosni, Osmanlije najvjerovatnije krajem 1465.g. ustupaju sjeverne dijelove bosanskog sandžaka na upravu jednom članu dinastije Kotromanića, sinu svoga štićenika i pretendenta Radivoja, Matiji.

Tako Matija biva postavljen od strane Osmanlija za bosanskog kralja.
Oblast obnovljenog bosanskog kraljevstva, pod vlašću kralja Matije, se sastojala od 6 gradova i njihovih oblasti, na teritoriju od rijeke Lašve ka sjeveru sve do granica ugarskih banovina u Bosni. Smatra se da je kraljeva rezidencija bila u Vranduku.

Imao je svoju vlastelu i ekonomski imunitet na svom području. Na kraljevom području nije bilo dvovlašće, niti se osmanska vlast protezala nad tom teritorijom.
1467.g. kralj Matija zadnji put se spominje u izvorima.

1471.g. spominje se takozvani kralj Bosne, Matija Šabančić, za kojeg se ne zna da li je on nasljednik ili mozda isti onaj Matija iz loze Kotromanića. 6.maja 1476.g. Osmanlije postavljaju »novog kralja«, Matiju Vojsalića. Bio je vrlo kršćanski nastrojen, te se nije zadovoljavao samo sultanovim imenovanjem, već je potvrdu i priznanje svoje kraljevske časti pokušavao isposlovati i od ugarskog kralja.

Saznavši za te samostalne diplomatske akcije, Osmanlije podižu vojsku i kreću na opsadu kraljevih gradova i gradova njegove vlastele. Oko 3. jula 1476.g. ugarski kralj šalje vojnu pomoć kralju Matiji Vojsaliću, koja ga oslobađa iz opsade.

Šta se dogodilo sa kraljem i vlastelom ne zna se, ali su nakon toga teritorije minijaturnog bosanskog kraljevstva pripojene bosanskom sandzaku, a vlast i ulogu dotadašnje
bosanske vlastele su preuzeli vojvode i knezovi vlaški.

Izvor: BOSANSKI PAŠALUK, Hazim Šabanović

(MiruhBosne)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s