Hronologija događaja 2. maja 1992.: Dan kada su Niški specijalci bili nemoćni

Branioci grada dobili su prvu bitku za Sarajevo, za državu. Bio je to rat. Počela je opsada koja je trajala 1.425 dana.

Drugi maj 1992. ostat će upamćen kao dan kada se odvijala možda i najvažnija bitka za opstanak BiH. Bitka za Predsjedništvo. Tada već i zvanično više nije postojala SFRJ, jer je 27. aprila proglašena Savezna Republika Jugoslavija, a Bosna i Hercegovina je bila međunarodno priznata država. Jugoslovenska narodna armija (JNA) je tako praktično bila vojska bez države koja se otvoreno stavila u službu Srpske demokratske stranke (SDS) i općenito srpske strane u ratovima devedesetih na Balkanu.

Takva JNA (u tom momentu Vojska Jugoslavije) je sa srpskim paravojnim formacijama 2. maja 1992. godine pokušala zauzeti Predsjedništvo RBiH. Agresorske snage su napale grad, zapaljena je zgrada Pošte na Obali Maka Dizdara, veći dio grada je ostao bez telefonskih veza. Pripadnici Teritorijalne odbrane BiH, zajedno sa Specijalnom jedinicom MUP-a, slabo naoružani i gotovo bez ikakvog iskustva, odbranili su tog dana Predsjedništvo BiH, dobili su prvu bitku za Sarajevo, za državu. Bio je to rat. Počela je opsada grada koja je trajala 1.425 dana.

Sve počinje u bivšem Domu Armije

Sve počinje u bivšem Domu Armije, sadašnjeg Doma Oružanih snaga BiH. Oko 12 sati grupa branilaca Sarajeva tada je pokušala spriječiti iznošenje materijalno-tehničkih sredstava iz Doma JNA. Njih je bilo 30-50. Ušli su na pregovore sa potpukovnikom Bogojem Božinovskim. Odmah po ulasku Božinovski je pucao na njih i ubio je Asafa Hadžića, jednog od prvih organizatora odbrane Sarajeva – objašnjava Avdo Huseinović, autor filmova o ratu u BiH koji je, između ostalog, dokumentovao i svjedočenja učesnika odbrane grada tog 2. maja.

avdo-huseinovic-27042016-MZ (5)

Tada je ranjen i Zakir Puškar. Usljed razmjene vatre ranjen je i Božinovski, a ostatak pripadnika JNA se predo te su razmijenjeni nakon nekoliko dana.

Bitka na Skenderiji

Na Trgu Austrije, na Bistriku, gdje je bila komanda Druge armijske oblasti, odnosno komanda JNA za cijelu BiH i neke dijelove Hrvatske, tog dana je bio general JNA Milutin Kukanjac koji je naredio da iz Vojne bolnice (Opća bolnica prim. dr. Abdulah Nakaš) krene elitna jedinica protivdiverzantskog odreda na čelu sa majorom Markom Labudovićem prema Skenderiji, odnosno Predsjedništvu. Krenuli su sa borbenim vozilima kroz ulicu pored nebodera UNITIC. U tom momentu već su kod Predsjedništva bile snage odbrane grada.

– Tada, počinje čuvena bitka na Skenderiji, a jedno od ključnih obilježja bitke je to da je rahmetli Nusret Šišić Dedo improvizovanom protivoklopnom napravom napravljenom od vodovodnih cijevi pucao po njima i pogodio jedno od borbenih vozila. Usput je pogodio i tramvaj. Počela je pješadijska borba, gdje su uspjeli savladati Labudovićevu grupu. Labudović je tada teško ranjen. Njega su preko Ajfelovog mosta prenijeli radnici Doma mladih kako bi mu ukazali pomoć. U tom momentu nisu znali o kome se radi. Kada su ga spustili na trolejbusku stanicu, pala je granata, najvjerovatnije ispaljena sa Trebevića, i „dotukla“ je Labudovića, a smrtno ranila Marka Starčevića, šefa osiguranja Doma mladih. Ranjen je Esko Alispahić, koji je kasnije preminuo. Teško ranjen je i radnik Peđa Novković, on i danas tamo radi. Ovo se dešavalo oko 13 sati – priča Huseinović.

Zapaljena zgrada Pošte

Iz komande na Bistriku pukovnik Milan Šuput, koji je komandovao svim specijalnim jedinicama Druge armijske oblasti, krenuo je u popodnevnim satima sa 30-ak specijalaca i borbenim vozilima kroz Dobrovoljačku (sada Hamdije Kreševljakovića). Na mostu Čobanija su prešli i stali pored zgrade Pošte.

posta

-U saradnji sa radnicima Pošte koji su bili odani SDS-u, među kojima je bio i šef smjene izvjesni Simo Zubanović, Šuputovi specijalci su ušli u Poštu i zapalili je. Tada je “zanijemio”. Hiljade telefonskih priključaka su ostali bez funkcije. Procjenjuje se da je šteta bila 150 miliona dolara. U jednom momentu dio njih se parkirao ispred Narodnog pozorišta i tada se dešavaju one poznate scene kada Adem Jež, Dževad Topić Topa i ostali iz grupe dejstvuju na njih sa ćoška Kulovićeve ulice. Odvijala se kratka pješadijska borba. Jež je prvi put u životu ispalio projektil iz protivoklopnog sredstva. Oni su mi pričali da nikada ranije nisu pucali iz toga i da su to oružje zarobili u ranijoj akciji na Jevrejskom groblju, a da im je Dževad Rađo donio katalog iz kojeg su oni učili kako da to oružje upotrijebe – priča Huseinović.

Projektil ispaljen sa ćoška Kulovićeve i Titove ulice je pogodio borbeno vozilo u blizini Pozorišta. Tada se Šuputovi specijalci povlače. Branioci grada su pretpostavljali da su se oni vratili na Bistrik, ali kasnije će se ispostaviti da su se zabarikadirali u podrumu zgrade kod današnjeg BKC-a.

Agresorski tenk zaustavljen na Vrbanji

U popodnevnim satima pripadnici Specijalne jedinice MUP-a RBiH Nezir Brajović Braja i njegov pomoćnik Ajnur Mehićević su iz prostora blizu zgrade Parlamenta pucali na agresorski tenk koji je došao do Mosta Suade i Olge s ciljem da ide do Predsjedništva.

– Iako je Brajević bio iskusan specijalac, tri ose su mu zakazale. Tri puta je pokušao ispaliti projektil na tenk i tek četvrto punjenje je bilo uspješno. Pogodio je tenk koji je do kraja opsade grada ostao kod mosta – objašnjava Huseinović.

skenderija_rat

Povlačenje agresora u blizini Skenderiji

S druge strane Miljacke ulicom prema Skenderiji probilo se nekoliko oklopnih vozila JNA te je agresor na taj način pokušao izdejstvovati pobjedu kod Predsjedništva. Iz tog pravca su pucali i zapalili zgradu Općine Centar.

skenderija

Vodila se kratka pješadijska borba u blizini Skenderije, ali se agresor nakon neuspjeha povukao.

Povlačenje prema Lukavici

Na tranzitu, na spoju s Urijan Dedinom ulicom, tog dana se našao agresorski tenk koji se pokušao probiti u centar grada

tenk.

– Nekoliko branilaca Sarajeva ga je zapalilo Molotovljevim koktelom. Na čelu te grupe je bio Vlatko Marković. Pripadnici JNA su uspjeli ugasiti vatru, ali su se i povukli prema Lukavici.

Hapšenje pukovnika Šuputa

U noći sa 2. na 3. maj grupa Dževada Topića je shvatila da su se Šuputovi specijalci (Niški specijalci) zabarikadirali u zgradi kod BKC-a. Borba s njima je trajala do popodnevnih sati 3. maja. Komanda Druge armijske oblasti je već u potpunosti bila opkoljena, a rahmetli predsjednik Alija Izetbegović sa svojom pratnjom je tada već bio zarobljen na Aerodromu Sarajevo po povratku iz Lisabona sa pregovora.

pukovnik hapsenje

– Kukanjac je bio opkoljen i to je bio ključni razlog da se krene u pregovore o razmjeni njega za predsjednika Izetbegovića – kaže Huseinović.

Jedan dio Šuputovih specijalaca koje je predvodio Dragan Stepanović Rambo su za taoce uzeli veću grupu građana Sarajeva, a među njima je bio i pokojni glumac Zoran Bečić.

Trećeg maja oko 12 sati, neposredno pred događaje u Dobrovoljačkoj, došlo je do pregovora između Niških specijalaca i Topićeve grupe. Zoran Čegar je tada ranjen prilikom uništavanja oklopnog vozila kod kina Metalac. Šuputovi specijalci su se predali iza podneva.

Razmjena predsjednika Izetbegovića

Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović 2. maja je zarobljen na Aerodromu Sarajevo prilikom povratka iz Lisabona te odveden u kasarnu JNA u Lukavici. S njim su bili kćerka Sabina Berberović i Zlatko Lagumdžija, bivši predsjednik SDP-a.

alija

Domaća i svjetska javnost saznala je za hapšenje kada se predsjednik telefonom javio u Dnevnik 2 TVSA, Senadu Hadžifejzoviću. Trećeg maja je u Dobrovoljačkoj obavljena razmjena predsjednika Izetbegovića i njegovih pratilaca za Kukanjca i pripadnike JNA.

U dogovoru o razmjeni je bilo rečeno da Kukanjac može biti razmijenjen sa manjom grupom svojih najbližih saradnika, međutim kada je general Milan Aksentijević koji je pregovarao u ime JNA u komandi Druge vojne oblasti saopćio tu odluku, dio oficira se suprotstavio i nije dao da Kukanjac ide bez svih njih. Tada je izvršen pritisak na predsjednika Izetbegovića i na kraju je dozvoljeno da cijela kolona JNA sa Bistrika krene Dobrovoljačkom prema Lukavici.

Kao što je poznato, u Dobrovoljačkoj je došlo do razmjene u kasnim poslijepodnevnim satima. U samoj Dobrovoljačkoj je tada ubijeno četvero pripadnika JNA, a dvoje je poginulo kod Alipašine džamije u transportnom vozilu koje se iz Dobrovoljačke kretalo prema Vojnoj bolnici. Jedna od to dvoje je bila i Nurmela Šuko iz Zagreba.

Đemica i film “Valter brani Sarajevo”

Drugog i trećeg maja je ubijen veći broj građana Sarajeva, između ostalih, i sedam policajaca PS Stari Grad. U događajima 2. maja uništen je i jedan transporter JNA kod ugostiteljskog objekta “Estrada“, a pucao je Alija Miladin, koji je kasnije poginuo. Drugog maja kod Predsjedništva BiH se nalazilo nekoliko grupa branilaca Sarajeva, među njima grupa Ismeta Bajramovića Ćele, grupa Juke Prazine, koji je tu i ranjen.

-Bila je i grupa Enisa Srne rahmetli, Vikićevi specijalci, grupa „Biseri“… Ćelina formacija je podnijela najveći teret kod spomenika Valteru Periću. Tada je poginuo jedan njihov pripadnik Admer Sakić Đemica. On se vidi na ratnim snimcima, to je momak u tenama koji leži mrtav. Kažu da je danima prije pogibije gledao film „Valter brani Sarajevo“. Ćelu je tada zarobio jedan od specijalaca JNA, ali ga je Ćelo naveo u Vrazovu ulicu, gdje je specijalac ubijen -priča Huseinović.

Izvor: Faktor.ba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s