Abdulah Sidran, akademik i književnik: Historija Bosne je historija otimanja za Bosnu

Otvoreno u javnim nastupima, ali i kroz pisanu riječ, upozorava da je “car go“, ukazuje na anomalije koje su se uvukle u naše društvo, posebno u godinama nakon rata. On je Abdulah Sidran, intelektualac i vječni buntovnik koji je obolio u neprestanoj don kihotskoj borbi protiv vjetrenjača ispravljajući nepravde i braneći ugnjetavane. Vrlo često je na tom putu bio napadan i osporavan, ali, i dalje je čvrst na svojim nogama i u stavovima. Bosanski prkos koji nosi u sebi ni najveće uvrede, koje su stizale uglavnom od njegovih kolega, nisu uspjele ugasiti.

Sidran je čovjek čijom biografijom bi se ponosile i mnogo razvijenije zemlje od naše. Autor je najljepših pjesama, dramskih tekstova, scenarija i knjiga. I uvijek nešto piše…

– Moja je znatiželja preširoka i to je postalo pravi i težak lični problem. Imam zapise, dokumente i bilješke u preko stotinu fascikli. Sedam života da imam, ne bih stigao ni deseti dio toga uobličiti u neku književnu formu – ističe na početku intervjua koje je dao za naše novine, u kojem smo se dotakli brojnih tema, s posebnim osvrtom na aktuelna dešavanja.

Svjetsku slavu Sidran je stekao kao pisac scenarija za višestruko nagrađivane filmove „Sjećaš li se Dolly Bell“, „Otac na službenom putu“, „Praznik u Sarajevu“, „Kuduz“, Savršeni krug“. Njegove knjige nose epitete bestselera, a predstave za koje je on pisao tekstove slove za najizvođenije i najtraženije, poput one „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“.

FAKTOR: Nakon knjige “Otkup sirove kože” i posljednja koju ste objavili, “Oranje mora”,  pobudila je veliku zainteresiranost kod čitalaca u BiH, ali i šire. Nakon prvog, “Buybook” je objavio i njeno drugo izdanje. U vrijeme kada ljudi sve manje čitaju, vjerujem da ovakva informacija imponuje spisateljskom magu kakav i jeste.

SIDRAN: Jeste, stvar je fenomenalna. Ali bi imala vrijednost tek u uljuđenoj društvenoj zajednici, s vlašću koja je svjesna značaja i vrijednosti kulture i pisane riječi…Ovako…trla baba dlan… I prethodne moje knjige bile su bestseleri, prodale se u desetine hiljada primjeraka, ali nikada ni za jednu nisam dobio više nego što iznosi mjesečna plaća prosječnog lokalnog političara… Ne vrijedi o tome pričati i s time sam se pomirio.

FAKTOR: Danas svjedočimo napadima na bosanski jezik i učenike Bošnjake u RS-u. Kako komentirate atake na bosanski jezik, a posebno na djecu u povratničkim naseljima. Zašto se to sada dešava?

SIDRAN: Mislim da je to jedna velika farsa. Šta će oni napisati u dokumentima koje oni izdaju, boli me briga. Pri Federalnom ministarstvu obrazovanja otvorio bih ured za nostrifikaciju tih diploma i svjedočanstava i napisao onako kako nalažu Zakon i Ustav. Radije bih čuo podatke o broju i etničkoj strukturi u cjelokupnom školstvu dejtonske tvorevine RS, radije bih čuo da se domaći i međunarodni faktori pobrinu o cjelovitoj zaštiti povratnika u RS. Tamo policajci s dugim cijevima danju-noću ulaze u povratničke kuće, hapse koga hoće, rade šta hoće. Tamo povratnici u nekima od tih službenih lica prepoznaju iste one koji su 92. godine činili zločine. Ko mi može objasniti da ni 10 godina od pravosnažnosti presude o uklanjanju nezakonito izgrađenog objekta u avliji Fate Orlović – još niko nije u stanju provesti tu presudu? S federalne strane – niko ni da pisne. Neko je do danas morao sačiniti Crnu knjigu pravnog nasilja nad povratnicima u RS, fizičkoga nasilja nad povratnicima, ubistava za koja niko nije odgovarao, itd. – U odnosu na takve probleme i takvu stvarnost, meni je stvarno od malog značaja da li u svjedočanstvu piše „bosanski“ ili „bošnjački“ jezik. Naš narod ima milion prečih, težih i važnijih problema i muka od toga. Mi smo sami sebi najteži problem.

FAKTOR: Da li se preko negiranja bosanskog jezika pokušava negirati postojanje Bošnjaka?

SIDRAN: Pa naravno. Historija Bosne je historija otimanja za Bosnu. Nikad nas nisu iskreno priznali niti će nas ikada iskreno priznati dokle god se sami ne dovedemo do pameti. Kazao sam, u knjizi „Oranje mora“, da je bošnjački narod onaj narod čiji intelektualci ne mogu da se dogovore ni o tome pod kojim će imenom nestati. To je naravno aforizam, ali nije daleko od istine. Bosanci/Bošnjaci su narod u očiglednom povijesnom zakašnjenju, i ja nisam pametan da mu pokažem put. Sigurno to nije ovaj kojim idemo posljednjih dvadesetak godina.

VH-Avdo-Sidran-3

FAKTOR: Koliko mi kao narod, uključujući i intelektualnu elitu, radimo na očuvanju jezika?

SIDRAN: Koliko znam, postoji Institut za jezik, Katedra na Filozofskom fakultetu, slagali se s njime ili ne, ogroman posao napravio je dr. Dževad Jahić – ali, ja vam ponavljam, intelektulane i apstraktne teme treba ostaviti stručnjacima, čim se njima bave i barataju političari i politika – otišli smo od nauke i istine i našli se u prostoru laži i manipulacije.

FAKTOR: Zašto u ovom trenutku nemamo nijedan valjan naučni skup koji bi radio na modernizaciji jezika?

SIDRAN: Nisam ja valjana adresa za takvo pitanje. Sigurno, da sintagma „modernizacija jezika“ veoma škripi. Ono što treba hitno uraditi jeste snimiti, sačuvati, konzervirati primjere najljepšeg bosanskog govora  – a to je govor Podrinja, koji je na putu da zamre i nestane. Tamo je svaka starija žena, svaki čovjek – izvanredan pripovjedač. To je bosanski jezik, tu mu je duša, a ne u orijentalizmima, koje pogrešno nazivamo turcizmima. Kad ste mi već pružili priliku, da je onda iskoristim. Naši lingivisti strahovito griješe u mnogim stvarima, ali je među njima najveća greška to što apsolutno zanemaruju mišljenja ponajboljih bosanskih/bošnjačkih pisaca. Ko želi naučiti šta on stvarno jeste, neka čita Nedžada Ibrišimovića.

FAKTOR: U BiH se godinama govori o tzv. konsenzusu kao temelju svega. Kako to postići kada imamo ovakve nasrtaje na temelje naše multietičnosti?

SIDRAN: O tome pišem i govorim godinama. Licemjerno je od strane tzv. međunarodne zajednice nagoniti na harmoniju i saradnju dva potpuno nespojiva ideološka projekta. Jedan kaže da različite etničke skupine ne mogu živjeti zajedno, drugi veli suprotno. Prvi je i započeo rat sa tim geslom: ne možemo živjeti zajedno. A od nas se traži nemoguće: da sarađuju centrifugalna i centripetalna sila. Apsurd i bezobrazluk. Ja mogu gospodina Inzka poštovati kao što poštujem Tolstoja i Dostojevskog, može mi, u svojoj bezazlenosti, biti čak i simpatičan – ali on ne shvata da nam kao takav, kao posmatrač, voajer, nije potreban. Dejtonska ideja o visokom predstavniku u svojoj suštini sadržava ideju o energičnom arbitru. Nama voajeri ne trebaju, ima ih i previše i rado bih im “vidio leđa“.

 

FAKTOR: Naša zemlja u procesu je ulaska u EU. Da li je normalno željeti biti dio Evrope kakvoj svjedočimo danas kada je aktuelna izbjeglička kriza, različite podjele, kada svjedočimo dizanju bodljikavih žica, nemogućnosti izlaska Velike Britanije iz nje, Ukrajinskoj krizi…?

SIDRAN: Vi meni stvarno komplimentirate s pitanjima za koje bi se moralo biti specijalist i ekspert. Ja nemam ni snage ni vremena da analiziram svaki aspekt i problem prijema naših država u EU, ali mogu reći jedno. I kada nađemo hiljadu argumenata protiv ulaska u EU, ja ostajem “Za“, iz jednog jedinog razloga: da postanemo dio cjeline u kojoj postoje jedinstvena pravila. Neka su i naopaka, ali neka vrijede jednako za sve. To je moj razlog. Jedinstvena pravila igre.

Moje scenarističko vrijeme je prošlo

FAKTOR: Sidrane, autor ste scenarija nagradama ovjenčanih filmova, čije replike su danas postale dio svakodnevne konverzacije. Znam da u svom domu imate nekoliko ispisanih koji čekaju da budu ekranizirani. Ali, isto tako znam da ste trenutno u dogovorima s oskarovcem Danisom Tanovićem oko eventualne saradnje. Hoće li biti nešto od toga i kakav bi to film bio?

SIDRAN: Ne, to se nekome samo učinilo. Moje scenarističko vrijeme je prošlo i time se više ne mislim baviti. U ladicama imam tri fantastična scenarija koji već dvadeset godina nikoga ne zanimaju. Lijepo. Barem ću nešto vrijedno ostaviti u nasljeđe svojim potomcima. Možda je baš u tome Božija promisao.

Kažnjen sam zbog dobrih djela koje sam činio

FAKTOR: Aktivni ste na društvenim mrežama. Kako se dogodila ta zaljubljenost u virtuelni svijet?

SIDRAN: Starost, samoća, loše spavanje, bolest jedna, bolest druga, treća…Ako se možete kontrolisati od besmislene prekomjerne upotrebe, Facebook je zbilja dobar prijatelj. U životu smo se osvjedočili da istinskih prijatelja nema, da se i najdublja prijateljstva ruše pri prvom i najmanjem „sukobu interesa“. Meni se dogodilo da na najgrublji način budem kažnjen zbog dobrih djela koja sam činio. Nije to lako preživjeti, ostati na nogama, od udaraca, ojačati, od laži i prevara, omekšati u srcu. Život nije moguće razumjeti. Čovjek mora gledati u nebo. Zapisao sam nedavno rečenicu: O Veliki Bože, pokaži mi gdje je Tvoje stopalo, da na njega spustim, i nikad više ne podignem čelo!

Izvor: Faktor.ba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s