Nedžad Salković, princ bosanskog sevdaha

Nedžad Salković  jedan je od najvećih živućih interpretatora tradiconalne bosanske pjesme, sevdalinke. “Princ bosanskog sevdaha”, kako su ga, zbog elegantnog i profinjenog nastupa na pozornici, nazvale kolege, na početku razgovora za našu novinu otkriva da, iako je u sedmoj deceniji života, ne planira prekidati karijeru.

Bira nastupe

– U jednom trenutku sam pomislio:'Nedžade, ohani malo. Uradio si i previše. Trebaš se povući’, a onda je krenula salva poziva prijatelja i poštovalaca onoga što radim. Bili su kategorični, kazavši da na to uopće i ne pomišljam. U jednoj emisiji, Vehid Gunić mi je rekao da moja karijera „bezobrazno dugo traje i da je uvijek uspješna“. Razmišljao sam i odlučio da ne idem starim tempom, iako se i fizički i psihički dobro osjećam. Možda zvuči egoistično, ali danas biram gdje ću nastupiti.

Tokom praznika, prebukiran je nastupima. Drugi dan Bajrama održat će koncert u Žepču, a tri dana kasnije u Trebinju.

– Tamo nisam bio još od prije rata, a korijeni po očevoj liniji su iz tog kraja. Moj otac, rahmetli Zaim, rodom je iz Lastve. To je loza pravih Salkovića. Neki dan sam pričao s ekipom FTV-a koji privode kraju muzičko-dokumentarni film “Velikani sevdaha”. Već me zvao i Tomislav Kašljević da me bukira za jesen, jer nastavlja tradiciju “Sevdah u Lisinskom” u  Zagrebu, a onda gostujemo u Beogradu, Novom Sadu, Rijeci, Puli, Splitu… To su sve programi koji mi odgovaraju.

Za velikane sevdaha, Zaima Imamovića, Himzu Polovinu, Safeta Isovića, Mehu Puzića, Zekerijaha Đezića, vežu ga lijepe uspomene. Posebno na Saju, sa kojim je putovao po cijelom svijetu i pjevao sevdalinku.

– Ispričat ću vam nešto, što do sada nikome nisam. Na dženazi Safeta Isovića, padala je kiša. Bilo je teško jer je otišao neponovljivi velikan sevdaha. U jednom trenutku mi je prišlo nekoliko Sarajlija. Zagrlili su me, plakali i kazali: ‘Nedžade, molimo te, čuvaj se. Pazi na sebe dobro, jer, još si nam ti ostao.’ Vjerujte, i danas se naježim kada se sjetim tih riječi. Po povratku u Tuzlu sa dženaze osjećao sam se kao da u grudima imam 20 kilograma olova. Pitao sam prijatelje: ‘Čuste li vi kakav emanet mi oni ljudi ostaviše.’

O mladim kolegama koji tek stasavaju i spoznaju ljepotu sevdalinke, ima samo riječi hvale. Tvrdi da među njima ima veoma talentovanih pjevača.

– Istina, ima među njima i onih koji bi da sve postignu na brzinu, kao što je i ovaj današnji način življenja, sve je neka trka-frka. Neki bi preko noći da postanu slavni, a sevdalinka to ne dozvoljava i ne trpi. Ona traži temeljit, mukotrpan rad. Ja se s njom skoro šest decenija družim, i uvijek se kad o sevdalinci govorim, jednostavno, bojim, da je ne povrijedim. Pogotovo kada je izvodim.  Sevdalinka ima svoje poetsko-muzičke zakonitosti, svoje melodije i prelijepe stihove. Nije lijepo kada je pjevaju, pa mnogo ubacuju to što danas zovu trileri, uvijanja, zavijanja.

Nedzad-Salkovic-47216 (2)

Najbolji ahbab

Ne sviđa se našem sagovorniku ni to što mlađi, pa i oni srednje generacije,  eksploatišu Safeta Isovića.

– Sramotno je, po meni, pokušavati nekog oponašati. Treba biti originalan. Idu linijom manjeg otpora, i misle da mogu kao Safet, Nedžad, Himzo… Sve se svelo na izvođenje 20-ak sevdalinki. To ne valja. Sevdalinki ima na hiljade.

Rođeni Tuzlak, dane, uglavnom, provodi kod kuće.

– Tu su mi i brat i sestra, a odem ponekad i u grad. Tu je i moja sevdalinka od koje se nikada ne rastajem. Volim reći da mi je ona najbolji ahbab. Nisam čovjek sa posebnim prohtjevima, živim normalan život – reče nam na kraju razgovora Salković, dodajući da našem listu želi puno uspjeha i da dugo traje.

Nek` mirišu avlije

 Otkrio nam kako je „Nek` mirišu avlije“ postala bajramska himna u cijelom svijetu.

– Autor je Adnan Bajramović. Prvi put je otpjevana na lukavačkom festivalu, ali nije dobila nagradu. Kada mi je ponuđeno da je snimim, zvao sam Amira Softića. Sjećam se, Bajram je trebao biti za desetak dana, a ja sam se spremao na na turneju u Ameriku. Amir je napravio aranžman tako da bude praznična, vesela pjesma. Uradili smo korekcije i snimili je. Postala je bajramska himna u cijelom svijetu. Volio bih znati koliko puta bude emitovana u medijima i uživo otpjevana tokom bajramkih praznika – kaže Salković.

Prvi put pjevao 1966. godine

Na Ilidžanskom festivalu prvi put je pjevao 1966. godine. Nekada regionalno popularna muzička manifestacija ove godine će se održati od 3. do 7. augusta, a na njoj će ponovo nastupiti i Nedžad Salković.

-Festival mi je dosta lijepog donio. Tamo sam osvojio najviše nagrada. I ove godine bit ću tamo 4. i 5. augusta. Već sam prihvatio ponudu Hayat televizije da budem član žirija, da otpjevam dvije pjesme, ali i da održim predavanje – istaknuo je Salković za Faktor.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s