Dubravko Lovrenović uoči sjednice Komiteta UNESCO-a: Očekujemo uvrštavanje stećaka na listu svjetske baštine

Očekujemo, rekao bih s razlogom, da stećci, odnosno da nominirane nekropole – njih 30 od čega 22 u Bosni i Hercegovini, dvije u Hrvatskoj i po tri u Srbiji i Crnoj Gori, sveukupno 4.100 stećaka – budu uvrštene odlukom Komiteta za svjetsku baštinu na listu svjetske baštine UNESCO-a, rekao je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) prof. dr. Dubravko Lovrenović, profesor na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i doskorašnji član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Odluku o uvrštavanju stećaka na listu svjetske baštine Komitet za svjetsku baštinu UNESCO-a trebao bi donijeti na sjednici u Istanbulu od 10. do 20. jula.

Razgovor sa profesorom Lovrenovićem napravili smo u bašti Zemaljskog muzeja u Sarajevu gdje se nalazi najslavniji pojedinačni, Zgošćanski stećak, nađen u okolici Kaknja.

– Projekat počeo 2009. –

“Očekivanja su ona sa kojima smo krenuli u cijeli taj složeni i dugotrajni projekat. To je bilo 2. novembra 2009. godine kada je potpisano pismo namjera između ministara kulture četiri zemlje – Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Pozitivna očekivanja zasnovana su na jako obimnom materijalu koji je nastao u proteklih pet i nešto više godina, koliko smo radili na ovoj nominaciji, materijalu koji je vrlo detaljno predstavio kulturno dobro koje je nominirano. To je materijal u kojem su sadržani kriteriji koje smo odabrali – tri kriterija – dva, tri i šest za nominaciju, konačno u izjavama o univerzalnoj vrijednosti, autentičnosti i integritetu stećaka. Dakle, očekivanja su pozitivna”, smatra prof. Lovrenović.

Bosna i Hercegovina, kaže Lovrenović, bila je lider cijelog projekta, ne samo zbog činjenice da se od 70.000 registriranih stećaka 60.000 nalazi u BiH, nego i zbog toga što je BiH imala i najbolju infrastrukturu da se pojavi u jednoj takvoj ulozi.

“Uložili smo ogromne napore, teško bi bilo nabrojati sve sastanke, konsultacije, razmjenu e-mailova, putovanja, slaganja, neslaganja oko pojedinih pitanja oko kojih smo se morali usaglašavati. Ministarstvo civilnih poslova BiH sa tadašnjim ministrom Sredojem Novićem je također dalo punu podršku ovom projektu. Tu je i Komisija za odnose BiH sa UNESCO-om, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, zavodi za zaštitu spomenika FBiH i RS, kantonalni zavodi, pojedinci, brojne institucije. To je bio sinergijski proces u kojem su sudjelovali brojni pojedinci čija imena ovom prilikom ne mogu nabrojati, jer ih je jako puno. Sveukupno je to izrodilo ovaj rezultat sa kojim mi za nekoliko dana idemo u Istanbul”, rekao je Lovrenović.

Odgovara i na pitanje u vezi sa dilemama o tome da li je Bosna i Hercegovina trebala sama izvršiti nominaciju stećaka za listu svjetske baštine UNESCO-a.

“Postojale su na početku dvije mogućnosti. Jedna od njih je da BiH ide sama u nominaciju, što bi sa organizacijskog aspekta bilo možda jednostavnije, isključilo bi brojna putovanja i ostale napore koji se vežu za koordinaciju cijelog rada između četiri zemlje. Druga mogućnost je bila da obuhvatimo sve stećke, koliko ih ima. Potpuno je logično i razumljivo da smo se opredijelili za drugu mogućnost. Osim toga, bili smo svjesni činjenice da serijska nominacija, u kojoj sudjeluju četiri države, ima više šansi da bude pozitivno evaluirana. To su razlozi zbog kojih smo se opredijelili za jednu serijsku nominaciju sa četiri države kao nosiocima projekta”, navodi Lovrenović.

Uvrštavanje stećaka na listu svjetske baštine moralo biti popraćeno odgovarajućim potezima države, smatra Lovrenović. Već duže vremena, stanje više od 3.300 nekropola vrlo često nije dobro. Dešavaju se i pojedinačne devastacije određenih lokaliteta. Stoga je odavno postalo jasno da bi BiH morala imati jednu sprecijaliziranu instituciju, zavod za zaštitu i istraživanje i daljnje unapređenje naših znanja o stećcima.

– Unikatan kulturološki fenomen –

“Mislim da bi to trebao biti prvi korak kojim bi BiH mogla i morala odgovoriti na ovo o čemu razgovaramo. S druge strane, to bi moglo voditi daljnjoj medijskoj popularizaciji stećaka, jer stećci zaista jesu jedinstven kulturološki fenomen na kulturnoj karti srednjovjekovne Evrope, a i današnje Evrope i svijeta. Donekle usporedivi sa stećcima jesu jedino armenski spomenici takozvani hačkari kojih ima oko 50.000. Postoje neke sličnosti, postoje naravno i razlike među stećcima, ali kako god da ih tretiramo uvijek ćemo doći do zaključka da su stećci jedinstven, unikatan kulturološki fenomen koji kao takav zahtijeva posebnu brigu o zaštiti i daljnjem istraživanju”, navodi Lovrenović.

Stećci se, kaže Lovrenović, mogu staviti u turističku svrhu i u tom smislu nije ni trebalo čekati nominaciju stećaka ni eventualnu pozitivnu odluku Komiteta za svjetsku baštinu.

“Jasno je da stećci predstavljaju izvanredan potencijal u smislu turističkih smjernica, u tom smislu da se BiH zaista predstavi kao zemlja stećaka. Ja sam povukao jednu paralelu već odavno: ako su zemlje poput Francuske, Njemačke, Italije, Engleske u srednjem vijeku bile zemlje katedrala, onda je srednjovjekovna Bosna bila zemlja stećaka. Na toj činjenici bi se moralo raditi na njezinoj popularizaciji i na njezinom stavljaju u svrhu turističke ponude. U tom smislu nije potrebna ni odluka svjetskog komiteta. Naravno, ako ona bude pozitivna, čemu se nadamo, sasvim sigurno da bi ona morala naći svoj odraz u našoj turističkoj ponudi”, smatra Lovrenović.

S obzirom na to da su brojne nekropole stećaka u Bosni i Hercegovini proglašene nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine, prof. Lovrenović navodi kako se namjerno uništavanje ili skrnavljenje takvih spomenika tretira kao krivično djelo sa zaprijećenom čak i zatvorskom kaznom između tri i pet godina.

Zbog planiranih gradnji na Bjelašnici mogle bi doći u pitanje pojedine nekropole stećaka, među kojima su i oni koji su proglašeni nacionalnim spomenicima BiH, dok ima slučajeva kako su neki od stećaka, kao što je slučaj u Crnoj Gori, premještani i odnošeni.

– Stećci nerijetko izloženi devastaciji –

“Spomenuli ste dva među, nažalost, brojim sličnim primjerima devastacije stećaka. Mislim da se u tom smislu naša kulturna politika, ako se o toj sintagmi sada može uopće govoriti, ali budimo malo optimistični, pokazati da je naša kulturna politika na jednoj vrsti raskrsnice, inače, i sa stećnicima i bez stećaka. Postavlja se pitanje da li ćemo početi u pravoj mjeri primjenjivati zakonodavstvo koje postoji, da li ćemo ga unapređivati, dakle sve u svrhu zaštite kulturnog dobra, u ovom slučaju to su stećci, ili ćemo i dalje jako puno pričati o tome, a svjesni svega što se događa, nijemo manje-više promatrati rezultate devastacije stećaka koji su zaista zabrinjavajući. To je, prije svega, pitanje zakona i provođenja zakona. Postoje nadležne institucije, one ne mogu, s obzirom da se radi o tolikom broju spomenika, efikasno odgovoriti na sve potrebe, ali zato ima mogućnost koja to može riješiti. Sada je samo do nadležnih da to sprovedu ili ne sprovedu. U svakom slučaju, ne treba nikada pristati na nešto što smatram da je uobičajna floskula u našem javnom životu – to je da nema para. Ima para samo je pitanje kako se raspoređuju i čemu se daju prioriteti”, ocijenio je Lovrenović.

Naglašava da su BiH, Srbija, Hrvatska i Crna Gora potpisnice svih relevantnih evropskih i svjetskih konvencija o zaštiti kulturnih dobara, čime je ta obaveza postala zakonska obaveza. Nažalost, kaže prof. Lovrenović, u današnjem političkom okruženju BiH teško je zamisliti da bi jedna snažna inicijativa u tom smislu mogla doći iz državnih institucija.

“Nažalost to je tako. Meni se puno realnijom čini opcija da se na razini entiteta i FBiH i RS-a pokrene proces osnivanja institucija o kojim govorimo i smatram da bi to bio jedan prvi, snažan iskorak u daljnjoj zaštiti i očuvanju stećaka”, kaže Lovrenović.

Iako više nije član Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH Lovrenović, kaže kako ta institucija treba da nastavi sa proglašenjem nekropola stećaka za nacionalne spomenike BiH.

“Komisija ima svoje nadležnosti, jedna od njih se svakako odnosi na stećke. Treba znati da je Komisija do sada desetine nekropola proglasila nacionalnim spomenicima BiH kao što treba podsjetiti da zakonske i sve druge mjere koje se tiču zaštite tih lokaliteta pripadaju federalnoj razini vlasti. To jeste razlog zbog kojeg smatram da bi sa osnivanjem odgovarajućih institucija trebalo ići na razini entiteta. Bez obzira na tu odluku koju čekamo, Komisija je u prošlom sazivu godinama proglašavala brojne lokalitete, nekropole nacionalnim spomenikom BiH tako da ne vidim niti jednog razloga zašto Komisija i u novom sazivu ne bi nastavila sa tim poslom”, istakao je Lovrenović.

Ukazao je na još jednu zanimljivost koja se odnosi na stećke. Ako se, kaže Lovrenović, ima na umu da u Bosni i Hercegovini ima 60.000 stećaka te da je njihov prosjek težine pet tona, jasno je o kojoj količini kamena se radi. Prema ovoj računici, riječ je o 300.000 tona kamena koji je ukrašen izuzetno bogatom ornamentikom vezanom za srednjovjekovnu Bosnu.

– Svjetovni i religiozni simboli –

Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Na osnovu raspoloživih podataka, može se tvrditi da se pojavljuju od druge polovine XII stoljeća, da njihova prva faza traje i kroz XIII stoljeće, s da se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV i XV stoljeću. U XVI stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje.

Osnovne grupe stećaka čine položeni i uspravni kameni monoliti. Najbrojniju grupu čine sanduci, zatim ploče, a najmanji broj je sljemenjaka. Položeni spomenici predstavljaju primarnu formu stećaka i zastupljeni su na čitavom području njihova rasprostiranja. Među uspravnim kamenim monolitima raspoznaju se sljedeći tipovi: stela, stup (obelisk), krstača i nišan.

Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni, religiozni simboli i ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju.

Općenito uzevši, ornamentika stećaka otkriva shvaćanja i osjećanja cijele jedne epohe, kako ljudi koji su sudjelovali u njihovoj izradi tako i pokojnika koji su tu našli svoja zadnja odredišta, po čijoj su želji – kako kažu pojedini napisi – stećci i klesani.

Prema svjedočanstvima napisa, postoje sljedeći nazivi koji se preklapaju i paralelno koriste za obilježavanje stećaka: „bilig“, „kâm (kamen)“, „zlamen“, „kuća“ i „vječni dom“. Nazivi ukorijenjeni u narodu su: „mramorje“, „mašeti“ „grčki grobovi“, „stare grobnice“, „kaursko groblje“, „divovsko kamenje“.

Najčešće korišten naziv u literaturi je stećak, čije ime dolazi od njegove glavne namjene da „stoji“ iznad groba kao spomenik. To je particip prezenta od glagola stajati – stojeći ili, kako se ranije govorilo „steći“.

Po brojnosti stećaka prvo mjesto zauzimaju općine Nevesinje i Konjic sa 3.000 do 4.000 primjeraka. Nominirane nekropole sa stećcima su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine i uživaju najveći stepen pravne zaštite osiguran odlukama o proglašenju nacionalnim spomenicima.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s