Počast herojima Žepe

Šehidskom dovom i ove je godine poručeno da oni koji su branili narod nikad neće biti zaboravljeni, ali Žepa je zaslužila da je ni vlast ne zaboravi.

Mjesna džamija u Žepi od juče i zvanično nosi ime Mehmeda ef. Hajrića, imama i predsjednika Ratnog predsjedništva Žepe, kojeg su srpske snage zarobile tokom pregovora o evakuaciji civila iz tzv. zaštićene zone Žepa 27. jula 1995. godine, zajedno sa ratnim komandantom Žepe, pukovnikom Avdom Palićem i Amirom Imamovićem, takođe članom Ratnog predsjedništva.

No, ploča na džamiji samo je materijalni znak da ova tri žepska heroja, i svi ostali koji su nadljudskom snagom branili ovaj dio Bosne i Hercegovine, nikada neće biti zaboravljeni.
– To je i osnovna poruka naše tradicionalne šehidske dove, rekao nam je juče Edin ef. Šljivar, mjesni imam, dok se narod okupljao ispred džamije, očekujući brojne uzvanike sa reisu-l-ulemom Husein ef. Kavazovićem na čelu.

Podsjećamo na to da je fetvom Vijeća muftija od 3. jula 2015. godine područje Srebrenice i Žepe proglašeno Šehitlucima genocida nad muslimanima Bošnjacima, a Vijeće muftija je 30. juna ove godine, na prijedlog reisa Kavazovića, ustanovilo program obilježavanja godišnice genocida, čiji dio je i postavljanje ploče i jučerašnja dova, koju su, pored reisu-l-uleme, organizovali i Uprava za vjerske poslove, Muftijstvo goraždansko, MIZ Žepa, Gazi Husrev-begova medresa i Hadži Sinanova tekija iz Sarajeva.

Otvaranje memorijalnog centra u Žepi odgođeno je, ističe ef. Šljivar, do iduće godine.

– Moje srce je sada mirno. Od dragog Allaha sam molio da mi ostavi snage za dan kada će tabut s mojim sinom biti spušten u zemlju, rekao nam je 2005. godine Idriz Hajrić, otac heroja Mehmeda, koji je, zajedno sa Imamovićem, našao svoj dunjalučki smiraj u tihom mezarju sarajevske Alipašine džamije. Dženazu im je predvodio tadašnji reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, pred brojnim narodom Žepe, u kojoj je Amir rođen 1956. Mehmed je iz Lepenice kod Rogatice, a kod te iste Rogatice, u Vragolovima, novembra 2001. godine ekshumirani su posmrtni ostaci sve trojice, zajedno s još osam žrtava. Nažalost, kada je u pitanju Hajrić, identifikacija DNK analizom trajala je puno duže nego što je to normalno, pa je Mehmedova majka Hava i umrla ne znajući da je njen sin pronađen.

Kako se ne sjetiti njenih suza i u ovoj prilici?
Palić je nakon zarobljavanja odveden u Vanekov mlin, u Bijeljini, a odatle ga je 5. septembra, na navodnu razmjenu, po naređenju Glavnog štaba VRS-a preuzeo kapetan Dragomir Pećanac. Poslije ekshumacije je ležao na mezarju u Visokom kao NN osam godina, sve do augusta 2009.! A 26. augusta i on je ukopan pored najbližih saradnika, odanih mu do kraja. Jedan svjedok je pričao da je Mehmed Hajrić, nakon što se osvijestio od udaraca, na zidu zatvorske ćelije rogatičkog kazamata, krvlju svojom napisao: “Je li živ Avdo?”.

Za njihovu smrt Haški tribunal je okrivio ratnog zločinca, nedavno preminulog Zdravka Tolimira, a, inače, i juče su mnogi postavili pitanje: zar je junačka Žepa, čija odbrana se, kažu, izučava na najpoznatijim vojnim školama, zaslužila višedecenijsko ignorisanje zvaničnog Sarajeva?

Izvor: Oslobođenje.ba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s