Godišnjica smrti Huseina kapetana Gradaščevića, vrhovnog komandanta Bosne

Na današnji dan 1834. godine u Carigradu (danas Istanbulu), u prijestolnici nekadašnjeg Osmanskog carstva, umrla je jedna od najistaknutijih historijskih ličnosti u BiH za vrijeme turske vladavine, vođa Pokreta za autonomiju Bosne, Husein kapetan Gradaščević, poznatiji i kao ‘Zmaj od Bosne’.

Profesor na odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu Salmedin Mesihović ocijenio je za Fenu povodom ove godišnjice da je nesumnjivo, bez obzira na određene kontroverze vezane za ličnost Huseina kapetana Gradaščevića, Pokret na čijem se čelu nalazio, nakon stotina godina provincijalnog bivstvovanja u jednom carstvu, “probudio svijest o domaćoj, bosanskohercegovačkoj posebnosti i spremnosti za autonomno i samostalno djelovanje”.

Mesihović pojašnjava da je kapetan Gradaščević, u vrijeme kada su nastajale moderne nacije na Balkanu, bio na čelu pokreta koji je nastojao da osigura autonomnu zasebnost tadašnje Bosne, koja je bila pokrajina u okvirima Osmanskog carstva.

Zanimljivo je, kaže Mesihović, da je Pokret za autonomiju okupio ljude iz najrazličitijih staleških i klasnih slojeva, kao i osobe različitih vjeroispovijesti.

-I pored početnih uspjeha, pa i dobijanja prava na autonomiju, Pokret je na kraju poražen od osmanskih carskih trupa i izdaje jedne grupe domaćih velikaša. Husein kapetan Gradašćević je umro u izgnanstvu u Carigradu – naveo je Mesihović.zmaj.PNG

Historičar Ahmed Aličić (6. marta 1934. – 11. august 2014.), autor knjige Pokret za autonomiju, veliku pažnju je posvećivao upravo liku i djelu Husein-kapetana Gradaščevića te je u jednom od svojih tekstova naveo da je Gradaščević kapetanom najuglednije i najbogatije kapetanije u Bosni postao u 18. godini života, nakon smrti njegova brata Murat-kapetana kojega je u Travniku smaknuo zloglasni Džemaludin paša 1821. godine.

 

Odgajan je i obrazovan kao aristokratsko plemićko dijete, a prema ondašnjim ustaljenim običajima privatnog obrazovanja. Njegov položaj kapetana svrstavao ga je među uglednike Bosne i njene ajane.

Aličić je nadalje naveo da se Pokret za autonomiju Bosne pojavio u vrijeme kada su se na svim stranama Osmanlijskog carstva pojavljivali nacionalni ustanci i pobune, prema tome i on se uklapa u takva kretanja. Ustanak su, kaže, organizirali prvaci bosanskog naroda na zasjedanju u Tuzli u drugoj polovini februara i početkom marta 1831. godine.

Na tome sastanku Gradaščević je, dodaje se u tekstu, jednoglasno izabran za vođu pokreta, jer je njemu stavljeno u zadatak da o zaključcima skupa u Tuzli obavijesti bosanskog namjesnika Namik pašu i da ga pozove da se priključi Pokretu. Bošnjaci su uz prijetnju sile ušli u Travnik gdje je za 29. mart iste godine zakazan opći sabor, ali tada u prisustvu namjesnika. Toga datuma je sultanov namjesnik razvlašten i bio prisiljen da radi ono što mu Bošnjaci narede.

Kada je Namik-paši uspjelo pobjeći, Bošnjaci su, ističe Alić u tekstu, bez oklijevanja izabrali Husein-kapetana za seaskera (vrhovnog komandanta) Bosne. Prvi dokument koji je u tom svojstvu potpisao i koji je pronađen datira od 31. maja 1831. godine. Od tada on je stalno potpisivao dokumenta kao sekretar Bosne.

U Sarajevu je 12. septembra 1831. godine na sveopćem saboru, Husein-kapetan izabran “za vezira i valiju-upravnika ili gospodara Bosne“ te se taj datum smatra  danom proglašenja autonomije Bosne.

 

(MiruhBosne/Agencije)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s