Cazinska krajina – zemlja kestena

Najmanje 20.000 porodica u Cazinu, Velikoj Kladuši i Bužimu vezuje egzistenciju za ovu iznimno zdravu namirnicu.

Cazinska krajina – područje općina Cazin, Velika Kladuša i Bužim, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, uz granicu s Hrvatskom – odvajkada je bila prepoznatljiva po pitomom kestenu, za šta su brojni Krajišnici vezivali svoju egzistenciju i od kojeg su uglavnom živjeli. Šume kestenova prostiru se na više od 6.000 hektara, što je gotovo najviše u Evropi.

Drvo kestena je na svakom koraku u ovim područjima – u šumama, uz puteve, iza i ispred kuća, uz škole, na izletištima, uz potoke, na njivama… A uz kesten se vezuje jesen, koja je ovdje posebna. Dolazi mirisom pečenog kestena, dima, vatri… Otud i posebna radost tom tamnosmeđem prirodnom dragulju, koji mnogima u Krajini život znači.

“Najmanje 20.000 obitelji vezuje egzistenciju za kesten. Od prodaje osiguraju gotovo sve što im je potrebno za godinu”, govori Arif Rošić, zaposlenik u cazinskoj poljoprivrednoj zadruzi “Agrodar”, koji je cijeli život podredio kestenu.

Svoje inženjersko znanje i iskustvo primjenjuje u šumama, na čuvanju, zaštiti, ali tu je i kod prikupljanja, spremanja gotovih proizvoda.

Krajiške sekvoje

“Kada je Agrokomerc radio, na desetine je gotovih proizvoda od kestena izlazilo sa njegovih proizvodnih traka. Otkupljivano je sve prikupljeno i ova je slasna jesenja delicija plasirana širom Evrope. Danas se uglavnom samo otkupljuje, jer je prestankom rada Agrokomerca stala i proizvodnja gotovih proizvoda, pa se kesten plasira samo kao sirov proizvod. Otkupi se od stanovnika do 10.000 tona i sa evropskog tržišta prihoduje oko pet miliona konvertibilnih maraka [2,5 miliona eura]. Ali, bilo bi mnogo isplativije da imamo proizvodnju…”, priča Rošić.

Svi se slažu kako je pečen / pržen kesten odlična grickalica, a ljubitelji torti i kolača dodaju – nezamjenjiva je njegova aroma u vrhunskim desertima. Ipak, malo je onih koji znaju da je kesten iznimno zdrava namirnica. Posebno za one koji pate od celijakije, čuva bubrege i srce, riznica je antioksidansa, snižava holesterol, izvor je folne kiseline… I još mnogo toga.

Osamdesetogodišnji Smail Rošić iz cazinskog sela Rošići čitav život sakuplja kestene. Preuzeo je taj posao kao dijete u svojoj obitelji i prenosi dalje.

“Znam koji je plod krupniji, koji bolji, znam koji je slađi… Kako to sve ne bih znao kada mi je kesten ispred kuće, šuma pedesetak metara od kuće i cijeli sam život okružen kestenom. Usto, kestenovo drvo je jako dobro za izradu brojnih predmeta, alatki… I to sam naučio i radim”, kaže Rošić.

Ovaj vrsni poznavalac kestena sav trud ulaže u njegovu zaštitu. Otkriva i postojanje kestenovih stabala starih stotine godina, čija veličina podsjeća na sekvoje.

Stabla stara stotine godina

“Sekvoje nema samo Amerika. Evo, imamo i mi”, veli i dodaje da uz pomoć mještana vodi brigu o kestenu.

“Moji djedovi su mi pričali nešto o njima. Svakom je prečnik najmanje tri metra, a opseg je i do 12 metara. Jedan centimetar u prečniku jedan je god, a god je 100 godina, i eto mu starosti! Međutim, kod mnogih je god u prosjeku pet milimetara, što znači da su i stariji.”

Smail Rošić otkriva još jednu zanimljivost. U ovim je stablima mnogo meda. Pčele su najčešći gosti u kestenovim šumama. I često rojevi završavaju u stablima. Sjeća se da su znali iz stabala vaditi i po 100 kilograma meda.

Kesten je jedan od razloga razvoja pčelarstva na ovim prostorima. Jer, med od kestena je najkvalitetniji, među svima koji se proizvode u Bosni i Hercegovini. Konačno je dobio geografsku oznaku kontroliranog porijekla i kvaliteta, a Cazinska krajina ima brend koji joj otvara mogućnosti razvoja u proizvodnji zdrave hrane.

“Kvalitet kestenovg meda potvrdila je nauka. On je specifičan, ima najviše polena, malo gorak ukus, po čemu je poseban, kao i područje na kojem se proizvodi”, rekla je profesorica sa Biotehničkog fakulteta iz Bihaća Vildana Alibabić.

‘Kestenijada’ – festival za sve

Pčelari Hazim i Remzija Hodžić iz udruženja “Kesten” vjeruju da će ovo konačno pomoći u zaštiti domaće proizvodnje, ali i većem izvozu, “jer već stotine obitelji živi od proizvodnje meda”.

Mnogi se u Krajini danas sa sjetom vraćaju vremenu kada je u velikokladuškom Agrokomercu radila tvornica za preradu kestena, koja je bila jedina u bivšoj državi, Jugoslaviji. Prerađivala je godišnje i do 5.000 tona kestena prikupljenog u krajiškim šumama. Otud danas pokušaji da se ponovo pokrenu ti proizvodni kapaciteti.

Tu je i projekat obogaćivanja i revitalizacije resursa kestena. I posebno spašavanja šuma, jer su suočene s pojavom osa “šiškarica”, koje su u pojedinim područjima ove godine gotovo uništile prinose.

Uveliko se razmišlja i o proizvodnji namještaja od kestena te izradi kestenovih štapova i košaraste ambalaže, za šta su interes pokazali u Njemačkoj. Ta bi proizvodnja ubrzo otvorila znatan broj sezonskih, ali i stalnih radnih mjesta.

U Cazinskoj krajini se i ove jeseni kestenima raduju. Od najmađih do najstarijih. Ne samo što su dobili priliku za zaradu, već i povod za druženja u prirodi, obiteljska, ali i prijateljska. Znaju to i brojni Krajišnici i njihovi gosti iz Hrvatske, Slovenije, Srbije, koji su pohodili subotnju “Kestenijadu” – Festival kestena, koju 16. godinu zaredom organiziraju u Pećigradu, mjestu između Cazina i Velike Kladuše. Oživljavajući tradiciju kestena, čuvaju se i uspomene na narodne običaje i otima od zaborava tradicija Cazinske krajine.

‘Sitniji su ukusniji’

Amir Ćatić, Mehmed Emrić i Kenan Kajtezović su na “Kestenijadi” spremali kesten na brojne načine, odnosno onako kako se to nekada radilo, pa otkrivaju tajnu njegovog spremanja: “Sitniji su ukusniji. Moraju se malo osušiti, provehnuti, i tek onda pržiti i(li) kuhati.”

Zna to sve veći broj mladića, koji uz puteve u Cazinskoj krajini od polovine septembra do kraja oktobra prodaju kesten. Sirovi, ali i prženi, koje peku na licu mjesta. Vreća sirovog kestena od četiri kilograma je od 10 do 12 KM (od pet do šest eura). I tu su cijenu “usaglasili” svi prodavači na cestama od Bihaća do Velike Kladuše.

“Porcija” pečenog kestena košta od dvije do četiri KM (od jedan do dva eura). “To nije skupo”, kažu, jer se u gradu za manju mjeru plaća i dvostruko više. Zadovoljni zaradom, govore da je konkurencije sve veća, ali dobro je da imaju posla i zaradu. Pa makar i sezonsku.

Izvor: Al Jazeera

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s