Galić: U jednom dijelu Mostara stoje hb-zastave a u drugom dijelu bh. zastave za Dan državnosti BiH, dok Čović licemjerno drži govor na prijemu u Sarajevu tim povodom

Glavna i odgovorna urednica portala Tačno.net, Štefica Galić često je izložena verbalnim napadima i prijetnjama zbog principijelnih i kritičkih stavova. U julu 2012. godine u Ljubuškom ju je brutalno fizički napala Vera Dedić koja je, godinu dana kasnije, odlukom Općinskog suda u Ljubuškom proglašena krivom zbog nasilja, vrijeđanja i zlostavljanja.

Posljednji put izvrijeđena je polovinom decembra ove godine, i to u policijskoj stanici u Mostaru, kada je pokušala prijaviti da su nepoznata lica izvjesila zastave protivustavne Hrvatske Republike Herceg-Bosne, i to u centru Mostara.

Galić u intervjuu za novinsku agenciju Patria objašnjava kroz šta sve prolazi njena porodica i ona nakon što se javno suprodstavila politici HDZ-a.

PATRIA: Policiji ste nedavno išli prijaviti postavljanje zastava tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne na ulicama Mostara. Te zastave su protivustavne. Kasnije ste ispričali da su vas izvrijeđali u policijskoj stanici. Kako se završio taj slučaj?

GALIĆ: Prilikom nedavnog obilježavanja morbidne 25. godišnjice Herceg-Bosne u Mostaru, vatromet na Humu, paradržavne zastave na ulicama, slavio se zločin uz podršku hrvatske države i njenog rukovodstva. Te zastave su za mene sinonim konc logora, etničkog čišćenja, zločina, rata, smrti… U ime te zastave i te tvorevine sam gledala kako trpaju na kamione i odvoze moje komšije muslimane u logore Heliodrom, Dretelj… slušala vriskove prebijanih zatvorenika, ispraćala prijatelje na groblja ili u svijet jednog po jednog. Gledala sam kako se ruši svijet, crkve, džamije, mostovi… Zastava i grb HRHB proglašeni su neustavnim, presudama Ustavnog suda FBiH od 20.11.1997. i 19.02.1998. (Sl.Novine FBIH br 24/98, str. 712-714), a presudu je potpisao predsjednik Ustavnog suda FBiH Mirko Bošković, te je potvrđena kao obilježje ratnih zločina u presudi Haškog tribunala u slučaju Prlić i šestorka iz 2012. To očito ne smeta Čoviću i HDZ-u da je neometano obilježavaju a da njene zabranjene zastave ističu u javnim institucijama.

Pokušala sam doznati po čijem su nalogu postavljene te tražila informacije od institucija, Gradskog vijeća, komunalnog poduzeća, policije i raznih inspekcija, svi su rekli da s time nemaju ništa. Otišla sam u MUP HNK da podnesem krivičnu prijavu protiv nepoznatog počinitelja koji je neovlašteno postavio te zastave. U policiji su bili doslovno zgranuti mojim zahtjevom. Odbili su primiti prijavu s obrazloženjem da to za njih nije krivično djelo, da je to zastava hrvatskog naroda a ne hercegbosanska, pri čemu me je policajac D. Vidović nazvao kučkom i gotovo fizički nasrnuo na mene. Prijavila sam uvrede policijskih službenika unutrašnjoj kontroli MUP-a, a Tužiteljstvu HNK podnijela krivičnu prijavu koju smo potpisali Sergio Šotrić i ja. NVO i građani širom BiH, Hrvatske i Srbije pokrenuli su i peticiju protiv otvorene fašizacije u društvu, pozivajući nadležne institucije da spriječe javnu promociju ratnih zločinaca koji su svojom ideologijom proizveli bratoubilački rat.

Iako HDZ potpuno kontroliše policiju i sudstvo u HNK i uprkos našem poraznom iskustvu u tome, želim vjerovati da će Ured za profesionalne standarde MUP-a provesti istragu kao i Tužilaštvo HNK.

Prilikom obilježavanja Dana državnosti BiH, na Partizanskom groblju u Mostaru, kao i svake godine policijske snage su čuvale građane koji su došli položiti cvijeće palim borcima od huligana koji napadaju kamenicama, bocama, bakljama… Među „čuvarima“ je bio i policajac Vidović koji me je vrijeđao u MUP-u. Čak je krenuo prema meni, došao do auta u kojem sam sjedila i otvorio vrata. Ko će nas zaštititi od ovakvih „čuvara“?

Tragikomično je i abnormalno i to da u jednom dijelu Mostara stoje hb-zastave a u drugom dijelu bh. zastave za Dan državnosti BiH, dok Čović licemjerno drži govor na prijemu u Sarajevu tim povodom. Nažalost, to je naša realnost.

PATRIA: U Republici Srpskoj ima nekoliko grupa i pojedinaca koji ukazuju na korumpiranu vlast u ovom bh. entitetu. U Federaciji, uslovno rečeno sa bošnjačkom većinom, kritičari mnogo otvorenije govore o vlasti. U dijelu Federacije sa hrvatskom većinom skoro da niko otvoreno ne govori protiv HDZ-a. Vaš medij Tacno.net i Vi ste među rijetkim ‘buntovnicima’. Nedavno je na kuću novinara Tihomira Bradvice u Ljubuškom bačena bomba zbog razotkrivanja svih oblika devijantnih društvenih pojava. Povrijeđena mu je majka. Koliko se teško suprotstaviti HDZBiH, posebno ako živite u nekim gradu u Hercegovini?

GALIĆ: Svaka pobuna protiv ovog sistema na čijem je čelu nacikleptokratska klika HDZ BiH, ili nekog drugog predznaka svejedno, plaća se. Građani su u strahu, mediji nisu slobodni, potpuno su u službi politike ili kapitala. Ono što sam ja doživjela svjedoči tomu. Bradvica ili Karamatić također. Neće policija ni pokušati pronaći krivce, naprotiv. To će biti tako dok god budemo šutjeli o njihovom kriminalu, korupciji i nacimafijama na svim instancama vlasti.

Sva ova borba dovela me je bukvalno na rub egzistencije. Od fizičkih i verbalnih napada i odlaska iz Ljubuškog, trajna borba sa nacionalistima, predrasudama, neimaštinom i ljudskom glupošću, jad je koji me prati. Danas imam 53 godine, bez doma sam i bukvalno razbaštinjena, od suđenja bez kraja uvijek na koncu izgubljenoga, od ovrha koje neprestano pristižu u nepravednim političkim presudama, da ne govorim o familiji koja me se gotovo odrekla, o težini koju su ponijela moja djeca zbog svega, o izgubljenoj vjeri u ljude i pravdu, o prijetnjama kojih je bezbroj a nemate ih kome prijaviti, o kretanju koje se potpuno sužava na jedan dio grada…

Ipak imam svoje prijatelje s kojima se družim, koji su sa mnom u svemu, i sretna sam na svoj način. To je cijena koju sam platila dižući glas protiv ovoga što danas sebi tepa da je hrvatska vlast. Znajući kako sam prošla, ne čudim se ljudima koji su u startu odustali.

PATRIA: Vaši tekstovi promoviraju demokratske vrijednosti, slobodu govora, kritičko mišljenje, ideju pravednosti i jednakosti, zaštite ljudskih prava. Kritizirate sve forme nacionalizma i šovinizma. Borite se protiv etničkih i religijskih netrpeljivosti i kontrole medija. Da li su oglašivači u BiH spremni finansirati takve novinare i medije?

GALIĆ: Ni slučajno. Mi nikada nemamo reklama niti vjerujem da ćemo ih imati. Naprotiv, imamo samo nevolja, prijetnje, napade. Upravo smo večeras blokirali jedan od jačih dos napada. Stalno smo na udaru. Oglašivači se oglašavaju kod podobnih. Čast mi je biti nepodobna.

PATRIA: HDZ BiH je pobijedio na Lokalnim izborima 2. oktobra među hrvatskim glasačima. Pobijedili su u oko 70 posto općina. Od HDZ 1990 izgubili su Kupres, Prozor-Ramu, Domaljevac-Šamac. Tijesno je bilo u Ljubuškom, Čitluku, Livnu, Usori… Da su izbori bili fer i korektni, iz HDZ-a 1990 procjenjuju da bi dobili još oko osam načelničkih pozicija. To nije malo. U Livnu su članovi biračkih odbora otvoreno priznali da su krali za HDZ BiH. I ništa se nije desilo nakon toga. Nije bilo oduzimanja mandata ili ponavljanja izbora.

GALIĆ: HDZ je od devedesetih konstantno na vlasti u svim kantonima sa većinskim hrvatskim stanovništvom, i na gotovo svim višim razinama vlasti, a  pritom stalno kukaju o ugroženosti Hrvata u ovoj državi. Temeljna ljudska prava Hrvata najdrastičnije se krše u kantonima u kojima HDZ BiH ima apsolutnu vlast i gotovo stoprocentno hrvatsko stanovništvo. Pa onda ko je kriv za to?

Samo primjer Stoca vam sve govori. Kako je moguće da probosanske stranke već dvadeset godina dopuštaju politički teror HDZ-a u Stocu i da nije bilo Nerina Dizdara i njegove hrabrosti ne bismo znali šta se svih ovih godina uopće događalo tamo. Agresivni su i ne odstupaju od ideje da će vladati zauvijek. Bahati su, ne boje se niti poštuju zakon ove zemlje ni birače. Ovdje vlada mentalno i institucionalno nasilje uz svjesno manipuliranje stvarnošću i uvjerenjima ljudi. Krivi smo mi. Vidimo a šutimo. Čak i kad progovorimo izostaje reakcije sistema. Prodali smo se u bescjenje najgorima. Onda smo ih i zaslužili.

PATRIA: Znači li to da je HDZ-ova dominacija ipak vještačka, koja se održava samo uz pomoć ogromne infrastrukture koju imaju, kao što se na taj način na vlasti održavaju SDA i SNSD?

GALIĆ: Možda je HDZ-ova dominacija vještačka ali ideologija HDZ-a na kojoj je nastala i Hercegbosna, nažalost nije. Opasna je. HDZ 1990 nije nikakva opozicija ma koliko se političkom Sarajevu to činilo. U čemu se važnom ne slažu politike HDZ BiH i HDZ 1990? Nema suštinske razlike. Statistički podaci i zdrav razum govore nam protiv regularnosti izbora ovdje. Građani uporno biraju iste likove uprkos lažima i neispunjenim obećanjima, uprkos sve većem siromaštvu nasuprot sve većem bogatstvu onih koji se samoproglašavaju čuvarima njihovih nacionalnih interesa a koje uporno biraju. Ko bi normalan glasao za te ljude ponovo? Prof.dr. Esad Bajtal je to sjajno rekao: “Ako su ovo validni, valjani rezultati, onda nešto s narodom nije uredu. Odnosno, i drugačije govoreći, ako je narod uredu, onda izborni rezultati logički i statistički postaju upitni.”

PATRIA: Ogromno bogatstvo su prigrabili lideri HDZ-a, SDA, SNSD-a…, i to je vidljivo. Zbog čega običan narod ne reaguje na hacijende tih lidera, promjene tokova rijeka, brojne palate po morskoj obali i u Zagrebu?

GALIĆ: Istraživački novinari su  toliko puta istraživali i pisali o imovini bh. političara, građanima to nije važno jer odmah svak u svom getu uključi kukanje o ugroženosti i opasnosti od drugih. Nečasno, jadno i neljudski. Nemaju odvažnosti uhvatiti se ukoštac s problemima, pokušati iznaći neko ozbiljno rješenje nego kao i sve kukavice kriju se iza imaginarne nacionalne ugroze.

Strah je suština svega. Neobrazovanost masa, slijepo vjerovanje glasu vođe… Ponižavajuće je kako se vladajući etnodemagozi odnose prema svojim biračima. Koliko im vjeruju iako vide da je sve upravo suprotno. Ne promišljaju niti kritički gledaju na sve što se događa oko njih. To je fenomen. Tužno je gledati sve to, iako u cijelom svijetu su slične manipulacije. U uređenim društvima javnost bar ne dozvoljava tako otvoreno i bez odgovornosti bahato ponašanje svojih političara. Ljudi ne razmišljaju svojom glavom nego podliježu propagandi onih kojima je cilj samo vlastita korist. Pojava je univerzalna i rasprostranjena po cijeloj zemaljskoj kugli.

PATRIA: Zbog  filma o mužu Neđi i vama koji ste spašavali komšije Bošnjake da ne odu u logor Heliodrom tokom rata, morali ste napustiti Ljubuški 2014. Bili ste izloženi napadima, i to u dvorištvu franjevačkog samostana i crkve Sv. Ante na Humcu. Jesu li oni koji javno zagovaraju podjele manjina ili većina u Hercegovini.

GALIĆ: Oni koji zagovaraju podjele su apsolutno većina u Hercegovini. Zašto? Nema ni jedan medij ni institucija u Hercegovini koji suštinski propituje ratnu politiku devedesetih, odgovornosti za zločine, etnička čišćenja i logore. Naprotiv, oni su u svim strukturama vlasti ovdje i u Hrvatskoj, falsificirajući povijest i kukavički bježeći pravdi.

Ja sam prošla i još uvijek prolazim kalvariju od hercegbosanskog terora zbog ispričane priče o tome. Da, moja napadačica je kažnjena, simbolično ali ipak kažnjena. Ali zato sam izgubila 5 presuda za klevetu od strane Čovićevih dilera mržnje u Ljubuškom i Širokom Brijegu. Dok oni dobijaju finansijsku potporu ili diplomatska mjesta, mada im svaka zemlja odbija gostoprimstvo, meni su zaplijenili polovinu porodične  penzije koja je iznosila 320 KM; sad živim od 160 KM i čekam još četiri pljenidbe. Ali nemaju mi više šta zaplijeniti, jer nemam više ništa osim lovačkog psa Mrvice, koja živi sa mnom u Mostaru, u tuđoj kući. Tako se kažnjava svaka donkihotska pobuna protiv njih.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s