Čedomir Bato Domuz, jedan od prvih komandanata odbrane Igmana, dobitnik najvećih ratnih odlikovanja: „Zlatnog ljiljana“, nosioc je i Ordena zlatnog grba sa mačevima , Policijske medalje za hrabrost i drugih odličja.
Smajo Somo, bio je najstariji borc na Igmanu, samovoljno je krenuo u borbu za odbranu BiH.
Pamtiti će se da je najstariji borac Igmana jurišao rame uz rame uz mlade borce, volio Bosnu više od sebe.
I Bato i Smajo poginuli su istog dana, 30. jula 1992. godine.
U presudnim trenucima odbrane Igmana, tada jedinog puta ka glavnom gradu BiH, „Vukova s Igmana“, dobrovoljci, kojima je komandovao legendarni Čedomir Bato Domuz, odbranili su ovu planinu kroz koju će kasnije proći više od 70 hiljada izbjeglica iz Istočne Bosne.
Pamtiti će se velike bitke i pobjede Čedomira Domuza i njegovih „ Vukovi s Igmana“, koji su prvi izašli na Igman i onemogućili agresoru da stvore poptun obruč oko glavnog grada BiH
-Bio je veliki profesionalac, izuzetno hrabar čovjek koji je srcem i dušom bio za BiH, za koju je i život dao. Čedini borci bili su dobrovoljci. To najbolje kazuje o njemu. Govorio je ako pogine da ga sahranimo na Brezovači pored partizanskog spomen- obilježja, gdje su kosti 98 oslobodioca Hadžića iz Drugog svjetskog rata. Živio je za dan kada će se osloboditi Hadžići, ali to, na žalost, nije dočekao, kazao je jedan od njegovih saboraca.
Pored groba Čedomira Domuza je mezar Adanana Došlića, takođe velikog borca iz posljednjeg odbranbenog rata, koji je izazio želju da se, ako pogine, sahrani na Brezovači, pored Čede.
-Brezovača je simbol Bosne. Ovo je Bosna u malom. Moj Čedo je govorio da će on biti 99 borac, a Adnan je, eto, stoti. Nekome izgleda to neodgovara, kazala je jednom prilikom na Brezovači Vesna Domuz, Čedina supruga, koja je tada dosta kriitike uputila na račun sadašnje vlasti.
Porodice, boračka udruženja i predstavnici Općine Hadžići 30. jula tradicionalno posjećuju Spomen obilježje Igman-Brezovača gdje odaju počast herojima odbrane naše domovine.
(MiruhBosne/epoha.ba)
Miruh Bosne 